Tenk T-90

T-90 je glavni borbeni tenk ruske vojske. Napravljen je spojem najboljih karakteristika tenka T-72 i T-80. Po svojim karakteristikama T-90 spada u najmodernije tenkove u svijetu, ali ima i nekoliko bitnih mana kao što je koncept smještaja municije ispod kupole koji je je izuzetno opasan (što se pokazalo u Čečeniji i u ratovima na prostoru bivše SFRJ), transmisija je zastarjela, motor je preslab (ranija V-84MS verzija) i ne postoji mogućnost njegovog brzog vađenja iz tenka. Prednosti T-90 u odnosu na zapadne tenkove su mogućnost lansiranja protuoklopnih vođenih raketa iz topa, niska silueta, mala masa, odlična pokretljivost i prohodnost, efikasan reaktivni oklop, posjedovanje samozaštitnog sistema Štora, napredni sustav upravljanja paljbom (noviji modeli) i niža cijena.
RAZVOJ:
Krajem osamdesetih godina konstruktori tenkova u Njižnjem Tagilu počeli su rad na projektu modernizirane varijante tenka T-72B, sa ciljem da se vatrena moć, pokretljivost i oklopna zaštita dovedu na nivo sličan tenku T-80U (koji je razvijen u konkurentskom birou u Sankt Petersburgu). Tijekom razvoja vozilo je bilo označeno Objekt 188. Tenk je prošao državna ispitivanja 1989. godine, a manja serijska proizvodnja je počela u studenom 1993. u tvornici "Uralvagonzavod". Ruska vojska je tenk prvobitno označila T-72BU, ali je zatim oznaka promijenjena u T-90.
VATRENA MOĆ:
Osnovno naoružanje je top 125 mm 2A46M-2 glatke cijevi. Top je u potpunosti stabiliziran u dvije ravnine, a dužina cijevi je 6,0 m. Zadržan je sistem automatskog punjenja sa 42 dvodijelne granate smještene u obrtnom transporteru ispod kupole. Koristi se sva standardna ruska municija kalibra 125 mm, uključujući i protuoklopne vođene rakete 9M119M (AT-11 Sniper), ali i posebno razvijena potkalibarna-razorna granata (pogodna za gađanje žive sile u zaklonu i niskoletećih helikoptera). Također, u uborabi je i jedan od najefikasnijih potkalibriranih penetratora na svijetu BM-48 čija probojnost od ~800 mm oklopa nadmašuje američki M829 A3 koji ima probojnost od ~760 mm oklopa. Sposoban je gađati ciljeve iz pokreta.
Pomoćno naoružanje se sastoji od strojnice 7,62 mm PKT spregnutom sa topom i protuavionske strojnice 12,7 mm NSVT postavljene na krov kupole. Noviji modeli T-90 imaju KORD 12,7 mm tešku strojnicu umjesto NSVT. Uz pomoć ciljaničkog sustava PZU-7 zapovjednik tenka može iz unutrašnjosti vozila upravlja protuavionskom strojnicom.
Sustav za upravljanje paljbom (SUP) napredniji je nego kod T-80U i znatno je boljih karakteristika u odnosu na ranije tenkove porodice T-72. Zapovjednik raspolaže s PNK-4S/SR AGAT dnevnim i noćnim sustavom za upravljanje paljbom koji omogućuje otkrivanje tenkova noću na udaljenosti do 1 km. Topnik raspolaže širokom paletom uređaja koji uključuju: 1G46 dnevni i noćni (SUP) koji uključuje laserski daljinomjer sposoban za otkrivanje ciljeva veličine tenka na rastojanjima 5-8 km, 2E42-4 stabilizator paljbe, 1V528 balističko računalo i DVE-BS mjerač vjetra. Vozač koristi TVN-5 dnevni i noćni vidokrug. T-90 koristi ESSA infracrveni nišan koji se služi CATHERINE-FC infracrvenom kamerom razvijenom u suradnji s francuskim Thales-om.
OKLOPNA ZAŠTITA:
Oklop tijela tenka izrađen je varenjem ploča pancirnog čelika, a sa prednje strane je primijenjen višeslojni oklop. Testiranja krajem 90' tih u Rusiji pokazala su otpornost prednjeg oklopa na sva dotadašnja 125 mm i 120 mm tenkovska zrna kao i mnoge protutenkovske rakete. Na prednju gornju kosu ploču i na bočne štitnike gusjenica ("suknje") postavljeni su elementi eksplozivnog reaktivnog oklopa Kontakt-5. Kupola je izrađena od ljevanog čelika, sa dodatkom sloja od kompozitnog materijala u prednjem dijelu od 35 stupnjeva. Elementi reaktivnog oklopa Kontakt-5 postavljeni su i na kupolu. Time je oklopna zaštita tenka T-90 malo poboljšana u odnosu na zaštitu T-80U, koja je 1985. kad je T-80U predstavljen, bila jedna od najboljih na svijetu. No ipak, budući da je zaštita tenkova kao i protutenkovske municije nevjerojatno napredovala u zadnjih 20 godina, ta razina zaštite je ipak nedostatna ukoliko se uspoređuje s, primjerice, zaštitom Leopard 2A6 tenka. Na kupolu tenka T-90 postavljen je sustav aktivne zaštite TŠU-1-7 "Štora-1". Sustav se sastoji od detektora laserskog zračenja, bacača dimnih kutija i dvije IC lampe koje šalju signale za ometanje protuoklopnih vođenih raketa.
POKRETLJIVOST:
U osnovnoj varijanti tenk pokreće 12-cilindričnim višegorivi motor V-84MS. Maksimalna snaga motora je 618 kW (840 ks), što je nedovoljno za tenk mase 46,5 t. Zato je proizvođač kasnije ponudio i mogućnost ugradnje jačeg motora V-92S2 (1000 ks). Najjača verzija motora je V-96 koji razvija snagu od 1250 ks. Snaga se prenosi preko mehaničke transmisije, identične kao kod tenka T-72B. Mjenjač ima sedam stupnjeva prijenosa za kretanje naprijed i jedan za nazad. Primijenjen je sustav oslanjanja sa torzionim štapovima, a na prvom, drugom i šestom oslonsku točku su ugrađeni hidraulični amortizeri.
KARAKTERISTIKE:

Namjena Glavni borbeni tenk (MBT)
Zemlja porijekla Ruska Federacija
Povijest proizvodnje
Dizajn Kartsev-Venediktov
Razvijen na temelju T-72
Početak razvoja kraj 1980-ih
Proizvođač Uralvagonzavod
Proizvodnja 1993. -
Broj primjeraka >500
Borbena povijest
Uveden u uporabu 1995.
Status u uporabi
Svojstva
Dužina 9,53 m
Širina 3,78 m
Visina 2,22 m
Težina 46,5 tona
Posada 3
Oklop i naoružanje
Oklop ploče pancirnog čelika i višeslojni oklop
Osnovno naoružanje 125 mm top (43 naboja)
Sekundarno naoružanje 7,62mm PKT (7000 naboja)
12,7mm NSVT strojnica (300 naboja)
Pokretljivost
Pogon Višegorivni motor V-84MS ili V-92S2 ili V-96
840 KS (618 kW) V-84MS
1000 KS (736 kW) V-92S2
1250 KS (919 kW) V-96
Ovjes torzijske poluge
Brzina 60-70 km/h (ovisno o tipu motora)
Snaga/težina 18,1 - 26,9 KS/tona ovisno o tipu motora
Doseg 550-650 km (ovisno o tipu motora)