M-76

Zastava M76 je poluautomatska snajperska puška domaće proizvodnje u kalibru 7,92 x 57 mm Mauzer.
Puška je osmišljena kao vodni snajper, ili u zapadnoj vojnoj nemenklaturi kao engl. designated marksman rifle.
Koncept potječe iz sovjetske vojne doktrine, u kojoj se ova vrsta oružja razlikuje od pravih snajperskih pušaka visoke preciznosti. Službeno je uvedena u naoružanje JNA 1976. godine, ali je masovnije počela pristizati u postrojbe tek početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Funkcioniše na principu pozajmice barutnih plinova. Projektovalo ju je i proizvelo poduzeće Zavodi Crvena Zastava, danas Zastava Oružje iz Kragujevca. Još uvijek se nalazi u naoružanju jedinica Vojske Srbije, a predviđeno je da postupno zamijeni nova puška M07.
Nastala je na temelju predloška puške Zastava M70 produžene i teže cijevi oko metka 7,92 x 57 mm, sa optičkim nišanom Zrak M -76 4x 5 ° 10 '(4 h 24) - izravnom kopijom sovjetskog PSO -1 sa puške SVD i izmijenjenim razdvajač paljbe koji omogućava samo jedinačnu paljbu. Duža cijev i metak sa većim barutnim punjenjem omogućavaju znatno veći efikasni domet u usporedbi sa M70, a zrno 7,92 posjeduje znatno povoljnija balistička svojstva na putanji i uslijed veće mase i brzine ima mnogo veći učinak na cilju.
Opis i karakteristike:

Preciznost puške je 1,5 MOA, (ugaonog minuta). Pojedini izvori navode da je izrađivana u dvije kvalitete - nešto boljem za policijske i nešto lošijem za vojne potrebe, ali to nikada nije službeno potvrđeno. Puška je osmišljena kao frontovski snajper, s ciljem precizne vatrene potpore pešadijskoj jedinici.
Namijenjena je za djelovanja protiv ključnih neprijateljskih živih ciljeva - časnika, mitraljezaca, posada minobacača i slično - u obrani ili napadu, na daljinama do 1000 metara. Prosječan strijelac optimalne rezultate postiže na daljinama do 800 metara. Poluatomatski djelovanje omogućuje snajperu brzo prenosi vatru s jednog cilja na drugi, kako po pravcu, tako i po dubini. Praktična brzina gađanja iznosi oko trideset metaka u minuti.
Puška M76 posjeduje mogućnost regulacije protoka barutnih plinova ovisno od temperaturnih uvjeta.
U borbeni komplet spada još i pet okvira od po deset metaka, torbica, pribor za čišćenje i podmazivanje s trodijelnom šipkom i nož u stilu Zastave M70, koji u kombinaciji s nožnicom čini škare za rezanje žice.
Puška je robustne konstrukcije i kvalitetne izrade. Opremljena je ravnim kundakom i drvenim ergonomskim rukohvatom, tako da odlično leži u ramenu. Odlikuje je blagi trzaj i dobra balansiranost.
Za razliku od ostalih oružja iz ove obitelji (M70B1, M70AB1, M72), tijelo joj nije izrađeno prešanjem, već mašinskom obradom. Nije sklona zastojima i kvarovima i odlično se pokazala u ratnim uvjetima u sukobima na teritoriji bivše SFRJ.
NIŠANI:

Pored tangencijalnog mehaničkog nišana sa podjelom u stotinama metara od 1 do 10, standardno je opremljena optičkim nišanom "Zrak Sarajevo" M -76 4x 5 ° 10 '(4 x 24), koji se montira pomoću tračnice s lijeve strane oružja. Poznate su i druge verzije optike kao 6 x 32 i 8 x 42, ali je ova najčešća.
Puška može biti opremljena pasivnim noćnim nišanom druge ili treće generacije.
Pored originalnog, nosač omogućuje montažu velikog broja komercijalnih optičkih nišana, što je bio čest slučaj u ratovima devedesetih. Podrazumijeva se da je u tom slučaju neophodno izvršiti upucavanje nišana, jer će se u suprotnom pojaviti odstupanja.
RAZBIJAČ PUCNJA:
Jedan od tehničko-taktičkih zahtjeva prilikom projektiranja puške M -76 bio je mogućnost djelovanja sa razbijačem pucnja. U tom cilju je na skrivača plamena, neposredno pri nosaču prednjeg nišana, izveden trapezni navoj Tr 22x3 - lijevi, koji služi za montažu razbijača pucnja na pušku. Nosač prednjeg nišana i Skrivač plamena čine jednu cjelinu.
Za pušku M -76 razvijeno je više razbijača pucnja različitih proizvođača, a najbolje rezultate je pokazao razbijač pucnja poduzeća "Teleoptik Žiroskopi" iz Zemuna.
"Teleoptik" konstrukcija je zasnovana na razbijaču pucnja za automatsku pušku 7,62 M -70, tako da je većina dijelova ostala ista. Montira se vrlo lako i brzo pomoću navoja smještenog na skrivača plamena. Sa standardnom municijom daje razinu prigušenja od-10dB, a sa podzvučni-20dB. Jednostavne je konstrukcije koja omogućava potpuno rasklapanje. Ovo ga čini jednostavnim za čišćenje i održavanje, produžava mu radni vijek i eliminira potrebu za uparivanjem puške i razbijača pucnja.

MUNICIJA:

Puška je konsturisana oko metka 7,92 x 57, koji je bivša JNA usvojila na temelju njemačkog teškog "dvogubog" šiljastog zrna, čija je oznaka u njemačkoj nomenklaturi bila 7,92 x 57 SS. Zrno se naziva "dvogubi" jer je njegov stražnji kraj izveden u obliku zarubljene kupe, što mu daje znatno manji otpor zraka. Ovaj metak nosi oznaku 7,9 mm M-49.

Iako se smatra zastarjelim, jer je razvijeno prema taktičkim zahtjevima s početka 20. stoljeća, zrno kalibra 7,92 mm i dan danas predstavlja pouzdan snajperski metak, jer ima manji pad brzine s dosegom, a na putanji je vrlo stabilno i manje podložno utjecajima vjetra i padalina. U usporedbi sa suvremenom snajperskom municijom 7,62 x 51 NATO i 7,62 x 54 R, metak 7,92 x 57 ima nešto veću masu i nižu početnu brzinu, pa su na daljinama do 400 metara njegova balistička svojstva nešto lošija, od 400 - 600 metara približno ista, dok preko 600 metara dolaze do punog izražaja prednosti težeg zrna.

Na temelju metka 7,9 mm M -49 u užičkom "Prvom partizanu" razvijen snajperski metak M -75, koji u odnosu na M -49 ima znatno veću preciznost. Daljnjim razvojem metka M -75 konstruirana je i podzvučni verzija, sa ciljem eliminacije balističkog pucnja zrna na putanji. U odnosu na standardni metak, podzvučni verzija ima nešto veću masu zrna - 15,6 g. i manju početnu brzinu od 290m / s.

IRAČKA VERZIJA:

Zastava M76 je proizvođena u Iraku po Zastavinoj tehnologiji i na strojevima izvezenim iz Jugoslavije osamdesetih godina u kalibru 7,62 x 39, pod imenom snajperska puška "Tabuk".

Puška u najvećoj mjeri podsjeća na M -76 i posjeduje crni plastični ergonomski rukohvat sa naslonom za palac "Zastavine" konstrukcije. Ojačani dio ima tri otvora za hlađenje u Zastavinom stilu. Za razliku od M -76, tijelo je izrađeno prešanjem od čelika debljine 1,5 mm. Kundak je šupalj radi smanjenja težine. Regulator protoka barutnih plinova na plinskom cilindru je izbačen. Zadnji nišan je opremljen vretenom za rektifikaciju po pravcu, u stilu "Zastave M -72", odnosno "Kalašnjikova RPK". Skrivač plamena može imati podužne otvore, kao kod Zastave, ili redove kružnih otvora. Nije opremljen navojem za montažu prigušivača. Tabuk prima sve vrsta okvira za puške i puškomitraljeze koji se mogu naći u Iraku: kapaciteta pet, deset, dvadeset, trideset ili četrdeset metaka, kao i doboše od 75 i 100 metaka.

Smatra se da legendarni Juba, snajperista iz južnog dijela Bagdada, koristi "Tabuk" u svojim djelovanjima protiv američkih okupacijskih snaga.

ČESTE ZABLUDE:

Za Zastavu M76 vezane su mnoge zablude, posebno na zapadu. Ovo oružje je bilo u vrlo širokoj uporabi na svim stranama u ratovima u bivšoj SFRJ. Koristili su ga svi mogući profili boraca, od aktivnih časnika, vojnika na odsluženju vojnog roka, teritorijalaca, civila bez ikakve vojne obuke, pa do stranih plaćenika, koji su prenosili svoja iskustva i zapažanja koja nisu uvijek bila osnovana. Sa njom su u dodir dolazili i strani promatrači i pripadnici raznih misija. Sve je ovo imalo za posljedicu da uslijed nedostatka službenih, za M76 bude vezano obilje netočnih podataka.

Na zapadu vlada uvjerenje da je M76 u stvari Zastavina verzija SVD Dragunova. To nije točno. Zastava je posjedovala licencu za proizvodnju pušaka SVD, ali se vrh JNA ipak opredijelio za kontruisanje potpuno nove puške oko metka 7,92 x 57, koji je bio osnovni kalibar JNA sve do sredine sedamdesetih. Ovo postaje očito kada se oružje rasklopi, jer je konstrukcija zatvarača i plinskog klipa potpuno drugačija nego kod SVD.

U zapadnoj literaturi se mogu naći podaci da M76 postoji iu kalibru 7,62 x51 NATO i 7,62 x54R. Ni ovo nije točno. U kalibru 7,62 x54R je rađen kasniji model M91, razvijen na temelju sovjetske SVD Dragunov, dok u kalibru 7,62 x51 NATO u tom razdoblju nije rađena nijedna precizna puška.

Tvrdi se da je ovo oružje izuzetno precizno, na razini vrhunskih natjecateljskih pušaka. Također netočno. Preciznost ove puške je oko 1,5 stupnja kuta. Ovo je daleko od vrhunskih rezultata, ali sasvim dovoljno kada se uzme u obzir da je prosječna daljina gađanja na bojištu oko 400 metara, au uvjetima urbanih sukoba i mnogo manje.

Sa druge strane, Zastavi M76 se često pripisuje nepreciznost. Pod uvjetom da nije u pitanju ljudski faktor i da je oružje u ispravnom stanju, navodna nepreciznost može imati dva uzroka:

Prvi je posljedica korištenja neadekvatne streljiva (obično mitraljeske) koja ima veliko rasipanje. Kada se koristi odgovarajuća snajperska municija pri normalnim vremenskim uvjetima, postižu se vrlo dobri rezultati.

Drugi je uporaba neodgovarajuće optike. U ratnim uvjetima su često korišteni optički nišani sa drugih pušaka, koji nisu prethodno upucani, kao i optika sa lovačkih pušaka. Optika upucana na jednoj pušci ne može se koristiti na drugoj bez ponovnog upucavanja.

M -76 je kritizirana i kao oružje sklono pregrijavanju. Ovo je uvjetno točno, ali vrijedi za sve precizne puške, kod kojih je jedno od prvih pravila čuvanje od pregrijavanja. Snajperske puške, pa tako ni M76 nisu namijenjene za brzu paljbu.