Luger P-08

Mauser Waffenfakrik je proizvela za potrebe njemačke vojske i dva samokresa, i to P08 (Luger) i C 96 (C16), od kojih je prvi ostao u uporabi do današnjeg dana. Do P08 došlo je tako što je Georg Luger plagirao konstrukciju samokresa H. Borchardta, donekle je poboljšao i prijavio 1902. vlastiti patent. Da bi Lugerov samokres bio usvojen u Njemačkoj (u Bugarskoj i Švicarskoj usvojen je u izvornom obliku) morao je Luger, na izričit zahtjev njemačkih vojnih vlasti, promijeniti kalibar (sa 7,65 Borchardt u 9 mm). Jednostavnom izmjenom konstrukcije čahure metka 7,65 mm Borchardt Luger je dobio posve novi oblik i konstrukciju metka kalibra 9 X 19 mm (9 mm Luger). Zrno tog metka imalo je oblik valjka koji prelazi u stožac s podrezanim, ravnim vrhom. Samokres je usvojen u naoružanje njemačke vojske 1908, s duljinom cijevi od 98 mm. Kasnije su se proizvodile i razne druge inačice, s raznim duljinama cijevi, međutim posebno treba zabilježiti inačicu M 04, s duljinom cijevi od 150 mm, predviđenu za nošenje u drvenom toku koji se mogao montirati na rukohvat. Tom se montažom samokres pretvarao u kratki karabin, kojim se učinkovito pogađalo na razdaljinama do 120 metara. M 17 (Artilleriesmodel) ima povećanu duljinu cijevi (200 mm) i povećan kapacitet spremnika (32 metka), te nišan s razdjelima do razdaljine od 800 metara. Spremnik bila je konstruiran u obliku pužnog bubnja. Kako ne bi dolazilo do zastoja, oblik zrna je zamijenjen klasičnim poluokruglim (roundnose) vrhom. Oružje je namijenjeno naoružanju pripadnika topničkih bitnica.

Zabravljivanje zatvarača na tom samokresu izvedeno je Maximovim sustavom koljenastog zatvarača. Samokres bila je veoma skupe izrade, iako najprecizniji u svoje doba, pa je njime njemačka vojska naoružana tek u manjem opsegu.
Konjanički samokres Mauser C 96 razvijen je znatno prije izbijanja rata (1896.). Izvorno je proizvođen u kalibru 7,63 mm Mauser. Punio se odozgora, u intergralni spremnik, smješten u kućištu ispred otponca, i to na jednak način kao i samokres Roth & Steyr. To je znatno usporavalo ponovno punjenje oružja. Nosio se u drvenoj kutiji, koja se mogla montirati na rukohvat samokresa, pretvarajući ga u kratki karabin. Zatvarač radi na načelu odgođenog povratnog trzaja, a bravi se pomoću karikaste poveznice koja, potiskivana s donje strane, iz kućišta, djeluje na ispuste s donje strane zatvarača. S vojničkog je stajališta taj samokres imao jednu bitnu manu: dosta kompliciran postupak rastavljanja zahtijevao je i poseban pribor.
Uzorak Mauserovog samokresa u kalibru 9 mm Mauser (9 x 21 mm) razvijen je tijekom 1912. godine, a 1916. uveden je u redovito naoružanje njemačke vojske kao C 16. Punjenje meka kalibra 9 x 21 mm znatno je jače nego li punjenje Lugerovog metka 9 X 19 mm, a samokres C 16 predviđen je za djelovanje na razdaljinama, na kojima se inače djeluje konjaničkim karabinom. Za razliku od P 08 imao je, sa stajališta balističkih svojstava, dobre predispozicije za pretvaranje u karabin, pomoću dodatka montažnog kundaka (toka). Tijekom I. svj. rata proizvodila se i inačica u kalibru 9 X 19 mm Luger, koja se na prvi pogled od ostalih razlikuje po broju "9", urezanom na drvenom rukohvatu i na montažnom kundaku (toku). Kao i P 08, bio je izrađivan iz tvoriva vrhunske kakvoće, a zbog toga što su svi dijelovi izrađivani glodanjem također je bio skup za izradu. Zahvaljujući poslovnoj sposobnosti Wilhelma Mausera, uporaba C 96 je bila proširena u mnogim vojskama diljem Europe, također i u vojskama država Južne Amerike.
Kako su opisana dva uzorka samokresa bila preskupa za masovno naoružavanje linijskih časnika njemačke vojske, usvojen je i Waltherov samokres M 06, jedini samokres proizveden ikada u kalibru 9 X 19 mm, a sa slobodnom (nezabravljenom) konstrukcijom zatvarača. Unatoč čak i teoretskoj nemogućnosti ispravnog funkcioniranja takve konstrukcije, M 06 je radio dobro, i to u oba svjetska rata.
Osim opisanih, njemačkih, uzoraka časnici njemačke vojske bili su naoružani raznim drugim samokresima, pretežno Browningovim ali i drugim, raznih proizvođača i kalibara.